Stručno-znanstveno putovanje u organizaciji Hrvatskog hidrološkog društva od 29.09.-01.10.2011. Sloveniju i Italiju, započelo je obilaskom Škocjanskih jama (Slika 1) uz stručno vodstvo Parka, nastavila se posjetom brani Vaiont izgrađenoj na pritoci rijeke Piave u talijanskoj pokrajni Friulia, a završila obilaskom otoka Venecijanske lagune kao i same Venecije.
Prije obilaska Škocjanskih jama, prof.dr.sc. Andrea Bačani s Rudarsko–geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održala je predavanje pod nazivom Škocjanske jame.
Škocjanske jame nalaze se u blizini Divače u Sloveniji, a nastale su djelovanjem vode u krškom podzemlju. Nakon 50-tak km površinskog toka, vodotok Reka ponire u podzemlje, gdje formira čitav sustav podzemnih jama, rovova, prirodnih mostova i ponora. Ovisno o hidrološkoj sezoni, tijekom godine prisutne su velike oscilacije vodne razine podzemnih jezera, što svaki posjet ovom krškom fenomenu čini jedinstvenim. Vode Reke nakon poniranja u Škocijanu ponovo se pojavljuju kao niz priobalnih izvora u zaleđu Trsta. Nekada korišteni za vodoopskrbu Trsta, upravo su ti izvori, krajem 19. stoljeća potakli istraživanja koja su rezultirala otkrivanjem podzemnog špiljskog sustava Škocjanskih jama (Slika 2).
Slika 1. Sudionici putovanja prije ulaska u Škocjanske jame u Sloveniji
Slika 2. Detalj iz obilaska Škocjanskih jama
Stručno putovanje nastavljeno je obilaskom brane Vaiont. Prije obilaska brane, sudionicima ekskurzije održana su tematska predavanja; predavanje pod nazivom: Vaiont – geološke značajke klizišta i urušavanja – hipoteze i otvorena pitanja održala je doc.dr.sc. Tatjana Vlahović sa Građevinsko arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Splitu., a prof.dr.sc. Božena Tušar održala je predavanje Hidrotehnički objekti i okoliš.
Lučna betonska brana Vaiont izgrađena je 1959. godine u kanjonskom dijelu toka rijeke Vaiont, pritoke Piave u području današnjeg Parka prirode Dolomiti (Slika 3). Nedugo nakon izgradnje, zbog katastrofalne nesreće, ostala je bez predviđene uloge u hidroenergetskom sustavu sjeverne Italije (ENEL). U vrijeme izgradnje bila je među najvišim branama na svijetu (ukupna visina 262 m), ali je njezina lokacija u kanjonu bila izrazito nepovoljna, zbog loših svojstava pokosa obala budućeg akumulacijskog jezera, na što su ukazivala prethodna geološka i geotehnička istraživanja. Iako je postojala alternativna varijanta pregradnog mjesta (oko 15 km uzvodnije), koje je prema rezultatima istraživanja ukazivalo na znatno stabilnije pokose (obale) akumulacijskog jezera, izabrana je varijanta sa većim volumenom akumulacije. Prilikom punjenja akumulacijskog jezera, prije puštanja u puni pogon hidroelektrane, došlo je do urušavanja lijeve obale kanjona akumulaciju (Slika 4), prilikom čega je odron istisnuo akumuliranu vodu koja se prelila preko brane i uzrokovala katastrofalne posljedice nizvodno od brane. Vodni je val „izbrisao“ naselja u dolini Vajont i dijelu naselja u doline Piave prilikom koje je poginulo preko 2.000 ljudi. Iako je brana uz manja oštećenja izdržala havariju, odron je zapunio dio akumulacijskog jezera neposredno uzvodno od brane, pa je danas u funkciji proizvodnje energije samo uzvodni dio akumulacije koji je tunelom povezan sa susjednom hidroelektranom.
Slika 3. Pogled na branu Vaiont
Slika 4. Fotografija brane i punjenja akumulacije prije nesreće sa naznačenom obalom koja se urušila
Na povratku sa stručnog dijela ekskurzije organiziran je izlet brodom po otocima lagune: Burano , Torcello i Murano, te šetnja i predah u drevnoj Veneciji.