Stručno putovanje, na jezero Balaton, te u Graz i njegovu okolicu trajalo je od 9. do 11. rujna 2004. godine. Glavno odredište putovanja bio je sustav za zaštitu voda Kis Balaton (u prijevodu Mali Balaton). Kao gosti vodnogospodarske organizacije koja upravlja područjem Kis Balatona i domaćina – Istvana Nadora, dipl.ing. i prevoditeljice Monike Nick, članovi HHD-a upoznati su s njihovim aktivnostima koje osim izgradnje i održavanja sustava Kis Balatona obuhvaćaju i brigu o očuvanju biljnih i životinjskih zajednica koje žive na tom području (Slika 1). Nakon obilaska sustava, održana je prezentacija u muzeju-kući Kis Balatona u mjestu Zalavaru. Sustav je predstavljen na nekoliko načina: maketom sustava i okolnog područja, video projekcijom te izložbenim prostorom na kojem se, osim biljnih i životinjskih vrsta, može upoznati i povijest šireg područja, od prapovijesnih vremena do početka razdoblja zaštite koje je započelo prije tridesetak godina.
Slika 1. Predavanje o sustavu za zaštitu voda Kis Balaton
Kis Balaton retencijski je prostor uzvodno od jezera Balaton, u kojem vode rijeke Zale i njezina sliva prolaze proces pročišćavaju prije svoga ušća u Veliki Balaton. Revitalizacija Kis Balatona rezultirala je poboljšanjem kakvoće voda i obnavljanjem močvarnog ekosustava, te je područje proglašeno parkom prirode.
Jezero Balaton najveće je slatkovodno jezero srednje i zapadne Europe. Ukupne površine 600 km2 i srednje dubine 3,5 m (najveća je dubina 11 m), s ljetnom temperaturom vode oko 25oC, glavno je turističko odredište zapadne Mađarske. Kao kupalište, jezero Balaton svoje početke bilježi u 19. stoljeću. To je i doba izgradnje željezničke pruge Budimpešta – Trst, za čije su potrebe izvedeni prvi regulacijski zahvati na širem području, koji su uzrokovali postupno nestajanje močvarnoga područja Kis Balaton.
Prometna povezanost regije s glavnim gradom pogodovala je razvoju turizma, a izostankom prirodnog načina čišćenja i bez izgrađenoga odgovarajućeg kanalizacijskog sustava, u jezeru je započeo proces eutrofikacije. Prvo je veće pogoršanje kakvoće vode zabilježeno već četrdesetih godina prošloga stoljeća, dok se šezdesetih godina dogodio prvi veći pomor ribe, a identificirana su i onečišćenja kao posljedica poljoprivredne proizvodnje.
Rješavanju problema pristupilo se tek sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je i prihvaćena ideja o revitalizaciji Kis Balatona kao sustava za prirodno čišćenje voda. Osnovu današnjeg sustava Kis Balatona čine dva umjetna jezera i močvarno područje u delti rijeke Zale, ukupne površine 120 km2. Srednja dubina jezera iznosi oko 1,6 m, a močvare oko 0,6 m. Područje delte ima s jedne strane ulogu taložnice, zadržavajući suspendirani nanos koji donosi rijeka Zala, dok polja trske kojima je delta obraštena imaju ulogu uklanjanja fosfora i dušika iz vode i stabilizacije obala.
Obodni kanali, nasipi, crpna stanica, laboratorij za ispitivanje i praćenje kakvoće voda te upravljački i dispečerski centar sastavni su dio hidrotehničkog sustava Kis Balaton. Sustav još nije u potpunosti završen i planira se dodatno proširenje donjeg jezera. Kakvoća izlazne vode još uvijek nije zadovoljavajuća, ali rezultati praćenja kakvoće u Balatonu, posebno na području “zaljeva” Keszthely, pokazuju trend poboljšanja.
Ulaz u područje strogo je ograničen i moguć samo uz pratnju službenih osoba. U današnje vrijeme, kada je lov strogo zabranjen a ribolov strogo nadziran, vozeći se nasipima kroz kasete jezera vidljive su starinske drvene “čeke” i prenoćišta za lovce. O životu u tom kraju govore arheološka nalazišta u Zalavaru, ostaci srednjovjekovnoga naselja i kapelica Svetog Ištvana. Sustav Kis Balaton na jednom je mjestu objedinio sustav za pročišćavanje voda, strogi rezervat prirode i povijesno-etnografski spomenik.
Keszthely, gradić na zapadnoj obali Balatona, ujedno i jedan od najpopularnijih, dojmljiv je spoj barokne arhitekture u povijesnoj jezgri i turističkih objekata duž obala jezera. Osim raskošnoga baroknog dvorca Festetic, koji nosi ime po posljednjem vlasniku, inače hrvatskom plemiću, u Keszthelyju postoji i sveučilišni centar.
Slika 2. Sudionici putovanja u Austriju i Mađarsku na Otoku na Muri
U Grazu su sudionici stručnog putovanja posjetili neke kulturno-povijesne znamenitosti – gradsku vijećnicu, katedralu, Schlossberg, te neke građevine izgrađene 2003. godine, kada je Graz bio izabran za kulturnu prijestolnicu Europe, kao što su zgrada galerijskog centra Kunsthaus i atraktivni Otok na Muri (Slika 2).
Posljednji dan putovanja bio je posvećen posjetu lokacijama u blizini Graza, na kojima je poznati austrijski umjetnik, slikar i dizajner Friedensreich Hundertwasser ostavio trajni pečat. Maleni gradić Bärnbach prepustio je adaptaciju župne crkve Sv. Barbare i njezina okoliša upravo tom umjetniku, koji je na osebujan način oblikovao vanjštinu i unutrašnjost crkve i perivoj oko nje, zadržavajući osnovnu konstrukciju (Slika 3).
Slika 3. Posjet župnoj crkvi Sv. Barbare, te toplicama Bad Blumau u Austriji koje je dizajnirao Friedensreich Hundertwasser
Za razliku od crkve Sv. Barbare u Bärnbachu, na izvoru termalne vode Bad Blumau, Hundertwasser je imao potpunu slobodu oblikovanja prostora i sadržaja, što je rezultiralo dopadljivim spojem vode i zelenila; travom zasijani i ukrasnim grmljem zasađeni krovovi i balkoni stapaju se s okolnim zelenilom u jednu cjelinu koju dopunjuju potoci, jezerca i fontane.